Jedna od najvećih borbi koju vodite sa rodbinom kada se porodite je svakako oko toga kada SMETE da izađete napolje prvi put sa svojom bebom. Kod nas postoji ona stara – mama i beba ne smeju 40 dana napolje ni za živu glavu. A ja pitam – zašto?

Meni je jasno da su ranije higijenski uslovi bili drugačiji, da je medicina bila manje razvijena i da su se zbog toga ljudi vodili sujeverjima.

Ali hajde da sada razmotrimo problem čistom logikom – ko voli da bude ZARBOLJEN u kući, pa makar i  par dana, sem ako ne mora? A običaj nije isto što i fizička nemoć, to je upravo to OBIČAJ. Tako da drage mame, bebe u ruke tj. u kolica i na vazduh!

setnja-sa-bebom

Ima li ičeg lepšeg od porodične šetnje?

Ja sam se porodila krajem maja, u periodu kada počinje lepo vreme i priroda je nikad lepša. A kao neko ko kada grane sunce, makar i kad se nazire kroz oblake, ne ulazim u kuću, bilo mi je nezamislivo da 40 dana (što je više od mesec svakako) sedim u četiri zida! Zašto bih to radila? Potreban mi je vazduh, a šta je potrebno meni potrebno je i mojoj bebi! Tako da smo muž i ja rešili, kao neko ko je direktno odgovaran za malo biće koje smo doneli na ovaj svet, da ćemo mi našu bebu od dana kada smo izašli iz porodilišta šetati SVAKOGA dana. Uz dužno poštovanje svih saveta starijih (mama, tata, baba, deda, tetaka, strina i ostalih).

Iskreno, i mi smo prvi put roditelji i svakako se nismo naučeni rodili, tako da za svaki važan postupak volim da se konsultujem sa stručnim licima, babicama i lekarima. S toga sam i pre izlaska iz bolnice pričala upravo sa njima o tome kada je najbolje krenuti sa šetnjama. I rekli su mi sledeće – beba je već na ovom svetu, tako da je praktično napolju tj. nije više u zaštićenoj sredini maminog stomaka. S druge strane vi ne možete da se teleportujete iz bolnice do kuće, što samim tim znači da ste je već izlaskom iz bolnice izveli napolje.

S obzirom na to da je bolnica u kojoj sam se porodila bukvalno manje od deset minuta hoda udaljena od naše kuće i da smo i na sam porođaj otišli pešice (doduše uz kontrakcije taj put je trajao maaalo duže), uz blagoslov lekara smo bebu isto tako (pešice) odveli iz bolnice kući. Utoplili smo je, ušuškali u Maksikoze i polako krenuli kroz park, koji je na putu između bolnice i kuće.

U početku mi moje telo, izmučeno od porođaja (jer porođaj je svakako stres za telo) nije dozvoljavalo niti brzo, niti dugo da hodam. Tako da smo prvih mesec dana obišli samo  ulice koje su bile u blizini naše kuće, i te šetnje nisu trajale duže od pola sata dnevno. Našoj bebi je vazduh vrlo prijao, uvek bi zaspala čim bi osetila svežinu spoljašnjeg sveta. A i meni je svaki sekund tih šetnji prijao. Kako fizički, jer sam sa svakim novim korakom osećala da jačam i da se vraćam onoj staroj sebi, tako i emotivno, jer nisam mogla da dočekam da sada šetamo nas troje.

Smatram da je zdravom logikom lako zaključiti da je mnogo zdravije i za majku i za dete, da makar na kratko izađu, makar do dvorišta (jer svakako svaka žena drugačije proživi porođaj i drugačijim tempom se vraća u normalu), nego da 40 dana udiše jedan isti vazduh i gleda jedan isti scenario.

Slušajte samo svoje telo i svoju bebu

Volim ja i moje bake, roditelje, rodbinu i prijatelje i poštujem ih maksimalno, ali sve se menja i napreduje, pa što ne bismo promenili i neke drevne navike. Uostalom ja sam majka tom detetu i ja snosim odgovornost za njega.

Ostali mogu da iskažu svoje mišljenje, ali koliko god iskustva imali, oni ipak nisu vi i nisu u vašem telu. Ako vama odgovara da ležite i 50 dana i ne promolite nos napolje i to je ok, ukoliko VI tako želite, a ne jer je to neko nekad rekao kao apsolutni imperativ!

Iskreno smatram da su te svakodnevne šetenje i zaslužne za činjenicu da sam se u rekordnom roku fizički osećala odlično (ne, nisam preko noći izgubila višak kilograma i ne zanimam se tim fenomenom, to je tema za sebe). Jednostavno nisam se osećala kao neko ko je bolestan (jer donošenje novog bića na ovaj svet nije bolest već DRUGO STANJE).

A tretiranje zdrave žene i zdravog deteta kao nekog ko je bolestan i zato ga zatvarati u ograničen prostor je po mom mišljenju vrlooo problematično!

Jako je važno da bebu lepo obučete i zaštitite od hladnoće, jakog sunca i vetra, jer bebama treba vremena da se naviknu na temperaturu van majčinog tela. Osim toga, možete šetati slobodno svakog dana, koliko vama (majci) vaše telo to dozvoljava.

Srdačno,

S-Mama