Kako i kada da provodimo kvalitetno vreme sa decom, kada nas brojne obaveze svakodnevice melju na svakom koraku? Sofka i ja smo pronašle rešenje!

Kao roditelji koji rade, vrlo često nas grize savest da možda ne provodimo dovoljno vremena sa svojom decom.  Vrlo često se čeka vikend, kao obećano vreme kada kao porodica treba da provedemo kvalitetno vreme zajedno.

A onda dođe vikend.

Vi budete prečesto izgubljeni među hrpama veša, koje smenjuju hrpe sudova, kupovina namirnica, krpe raznih oblika i veličina. Deca odu da se igraju kod drugara.

Vi se setite da imate još nešto da odradite za posao, što niste stigli tokom radne nedelje.

Ili prosto svi zajedno od umora, koji je prethodna nedelja donela, nemate trunku elana ni snage, da se dignete sa tog kauča i uradite „nešto“ sa sobom, a kamo li sa svojim ukućanima.

Da, zvuči i previše poznato svima nama.

I da, idealni su vikendi koji izgledaju drugačije od gore opisanog.

I da, naravno da takvi vikendi postoje. Baš oni kada ostavite kuću u haosu, sednete u auto sa svojim najmilijima (ili na bicikle, u zavisnosti od destinacije) i prosto budete negde gde je drugačije, gde je zabavno.

Sve nas melje svakodnevica, koja nam izjeda i te oaze porodičnog mira zvane vikend.

A hoćemo da budemo ne samo dobri roditelji, već i dobri članovi porodica i da budemo tu za svoje najmilije. Bilo bi super ili da dan bude duži, a mi imamo nepresušne rezervoare energije, ili da vikend traje makar dva dana duže. Ali ni jedna ni druga opcija nisu realne, bar ne još uvek.

Te šta nam ostaje?

Da budemo kreativni i da se dobro organizujemo. E baš to.

Zato smo Sofka i ja izmislile „Mamin i Sofkin dan“. Dan u sred radne nedelje, ni po čemu epohalan, ali za nas vrlo poseban.

kvalitetno-vreme-sa-decom

Kako izgleda tipičan „Mamin i Sofkin dan“?

Naš dan je četvrtak.

Toga dana radimo sve zajedno, samo nas dve.

I ne, tog dana ja ne izostajem sa posla, niti ona iz vrtića. Ali tog dana je ja vodim u vrtić, ranije odlazim po nju i ja je vodim u muzičku školu.

Stvorile smo male rituale, koji ovaj „običan“ dan čine posebnim, rituale koji omogućuju da obe više puta u toku sedmice izgovorimo „jedva čekam naš dan“.

Nisu to neki kolosalni događaji, ali su dovoljni da se izmestimo iz svakodnevice i mašine zvane dosadna, ustaljena realnost puna glupih obaveza.

Toga dana, četvrtkom, nas dve iznajmimo auto (jer, ne i dalje nismo kupili auto) što je doživljaj sam po sebi (o mogućnostima car sharing-a kod nas vam spremam zaseban tekst). U autu glasno slušamo Disney hitove i iz sveg glasa pevamo.

Ja je pokupim iz vrtića dovoljno rano, da stignemo bez stresa da se parkiramo, ali i popijemo kafu u kafiću, koji se nalazi u sklopu muzičke škole. Mama pije svoju pravu kafu, dok Sofka ispija dečiji kapućino, napravljen od kakaa i mlečne pene.

Dok kafenišemo, pričamo o najrazličitijim stvarima (od prepričavanja kakav je svakoj od nas bio dan, preko planova šta bismo mogli svi zajedno da radimo za vikend, pa sve do prepričavanja crtanih filmova koje smo zajedno gledale).

Onda Sofka ode na čas, a ja ostanem da dovršim moju kafu dok zapisujem ideje za nove tekstove i saradnje na svom Remarkable-u ili planiram objave za društvene mreže. Trudim se da te stvari ne radim kada sam sa Sofkom, jer mi je važno da vreme koje provodimo zajedno zaista budem prisutna i slušam je. A sa druge strane, svako ko se bavi još nečim osim „običnog posla“ zna, koliko je svaki slobodan trenutak važan i dragocen.

Posle časa je obavezan odlazak u gradsku biblioteku i kratka šetnja po starom gradu.

A onda uzimamo auto i idemo po tatu na posao (dok muzika i dalje trešti iz zvučnika, naravno).

Kada je naš dan, podrazumeva se da sam naravno ja ta koja čita priču za laku noć, posle koje još malo šapućemo i prepričavamo šta smo zabavno tog dana radile. Uz obavezan zaključak „jedva čekam sledeći četvrtak“.

Tako smo nas dve izgradile ritual našeg dana.

Lepota malih rituala

A ovim sam htela da vas podstaknem da razmislite koje postojeće obaveze možete dopuniti makar jednom drugačijom aktivnošću, nekim „začinom“ za obogaćenje vašeg odnosa sa decom.

Ne samo da će vas takvi „ritauli“ zbližiti sa detetom, već će i njima biti drago da imaju vašu nepodeljenu pažnju na koju mogu da računaju.

Aktivnost, koja će vas redovno makar na nedeljnom nivou, podsetiti da ne treba da se osećate toliko loše, ako drugih dana ništa epohalno niste radili sa njima.

Odnosi se grade pažnjom, a ne materijalnim stvarima ili skupim izletima.

I da, moguće je izdvojiti to vreme, samo ako pogledate u svoje kalendare i napravite dobru organizaciju spajanja lepog i korisnog.  Jer deca nisu naša obaveza, koju treba da otaljamo, već nama najdraža bića kojima treba da se posvetimo, pa makar to bilo i na samo par minuta dnevno.

Poenta je u tome da se ne radi o kvantitetu, već kvalitetu. Mamin i Sofkin dan je naša mala oaza, vreme samo za nas dve.

Hajde da učimo zajedno!

A šta je vaša „magična priča“ koju pišete sa svojom decom? (pišite u komentarima, da dobijemo ideje jedni od drugih, jer roditeljstvo nije takmičenje, već svojevrsna škola u kojoj smo svi prosečni đaci).

Srdačno,

S-Mama