Veoma mnogo ljudi danas kaže da ne želi bebu, da bi mogao da se ostvari u karijeri, ili da nema dovoljno novčanih sredstava, ili da se plaši da će prekinuti sa studijama ukoliko dobije bebu itd. Studiranje sa bebom? Moja supruga voli da kaže: „ko želi – nađe način, ko ne želi – nađe izgovor“.

Pre nekoliko dana je naša Sofka napunila 19 meseci, a danas se završava stara i već noćas započinje nova godina, te dok ona trenutno trčkara po kući i hrani nas parčićima mandarina, ja pokušavam ne samo da sumiram šta smo Mima i ja odradili u ovoj godini, nego i u proteklih 19 meseci, koliko je ona sa nama. Poželeo sam da stavim sve na papir i vidim, da li nas je ona usporila ili naprotiv, ubrzala i motivisala da damo svoj maksimum.

Pre otprilike 17 i po meseci, dakle nepunih mesec i po dana posle Sofkinog dolaska na svet, polagao sam prve ispite na fakultetu. Iskreno, ni sada ne znam kako sam uspeo da položim ta dva modula (jedan modul se sastojao iz 4 do 5 predmeta, i za ispit sam morao svaki predmet na naučim).

Naravno, ne bih ja to nikada uspeo da mi nije bilo moje Mime. Ona je ta koja preuzela na sebe brigu oko Sofie i kuće, da bih se ja mogao posvetiti učenju.

Naizmenično preuzimanje obaveza oko kuće i deteta je mala tajna našega uspeha, bez koje mi ništa ne bi postigli što se tiče naših studija.

I verujem da će tako biti i kada budemo pisali doktorate ili radili.

Kuća je prioritet, oko koje se oboje supružnika moraju angažovati, a ne samo i uvek jedno od njih.

Još pre Sofkinog rođenja Mima i ja smo napravili plan studija (da naglasim samo da ovde u Nemačkoj student uglavnom sam bira premete koje će pohađati u toku semestra i potom polagati), i strogo smo se držali tog plana. To je međutim značilo da je svaki minut bitan kada je učenje u pitanju i nema rasipanja vremenskih resursa.

Kada se uči, uči se!

Ispijanje kafa i besciljno lutanje po internetu je luksuz koji smo imali pre nego što je došla beba. Sada ga nemamo, ali nam to i ne pada teško. Svaki izgubljeni minut na nebitne stvari je značio (i znači) minut manje sa Sofiom ili minut manje za učenje.

Vreme se dakle dolaskom bebe daleko smislenije i kvalitetnije troši. Ni sami nismo znali koliko ga imamo, dok nismo dobili Sofku.

Zahvaljujući takvom poimanju vremena (ili života) u prethodnih godinu i po dana položio oko 15 ispita, ali i odradio šestonedeljnu praksu u arhivi Univerziteta, i uspeo da pohađam intezivni kurs staro-grčkog jezika.

Mima je u tom istom periodu napisala 5 radova i napravila koncept master rada. Iskreno mislim, da nije bilo Sofke, do sada bi možda uspeli da odradimo nekih 70% toga do sada.

No, veći deo ove godine smo morali da se brinemo i o finansijama, jer su nam stipendije istekle, ali na svu sreću sam dobio posao na velikom projektu u Univerzitetskoj biblioteci. Posao je bio zahtevan i obiman, naročito zbog toga što sam istovremeno morao i da idem na predavanja i kombinujem sa praksom koju sam u to vreme odrađivao. No znao sam da će naša mala porodica preživeti narednih pola godine od tog rada, a i Mima mi je itekako pomagala u svemu tome, pa mi ništa nije teško palo.

Jedino mi je teško palo što sa Sofkom ne provodim više vremena.

Međutim, ni te pare nisu večno trajale i morali smo sada oboje da tražimo novi posao, i zahvaljujući Božijoj pomoći oboje smo počeli da radimo na fakultetima. Radi se zapravo o „studentskim“ poslovima i ne zarađuje se tu puno para, ali nije sve ni u novcu. Moram reći da sam ja ranije bežao i od same pomisli da radim na fakultetu, dok sam sada veoma ponosan na svoje radno mesto.

studiranje-sa-bebom

Najvredniji poklon koji čovek može da dobije u životu, ne može da stane ispod nijedne jelke.

Ipak, i pored studija i posla, uspeli smo oboje da pronađemo vremena i za ono što je se zove „duševna hrana“.

Mima već skoro pola godine vodi ovaj blog, koji je direktni produkt našeg roditeljskog iskustva i čega ne bi ni bilo bez naše ćere i veoma smo zadovoljni što smo stupili u kontakt sa mnogima od vas, a još veće nam je zadovoljstvo kada vidimo da je neko naše iskustvo nekome pomoglo u nečemu.

Kada vidimo da je neki naš tekst bio od pomoći, mi skačemo od sreće i to bukvalno!

Pored toga što rado pišem za blog, ja trenutno radim i na prevođenju jedne knjige, koja će nadam se izaći iz štampe sredinom sledeće godine. I taj projekat je nekako živnuo od kako je Sofka došla, jer sam dobio taj osećaj da želim da je učinim ponosnom na mene jednoga dana.

Svakako, između svih tih obaveza i poslova, bude i trenutaka kada posustanemo, kada se umorimo i razbolimo i kada pomislimo da ne možemo više. Ali srećom, ubrzo se takve misli zaborave jer je tu Sofka da ih otera i da da tu injekciju ljubavi i snage, posle koje možete i da poletite.

I onda zastanete, pogledate iza sebe, vidite da vam je vaš mali anđeo dao snage da uradite skoro nemoguće, i zapitate se zašto nije ranije došao, jer biste sada ko zna koliko daleko ispred bili.

Dragi naši, u ime S-Mama bloga, želim vam srećnu novu 2018-tu, srećne verske praznike, puno zdravlja, puno ljubavi i da budete ispunjeni onim što radite i čime se bavite. Neka vam vaši maleni anđeli daju još puno snage i ljubavi da u svemu istrajete i budete srećni!

S-Tata