S obzirom na to da knjige zauzimaju posebno mestu u našem životu, a i pošto se već neko vreme bavim ekološkim temama na ovom blogu, na red su došle i one – moje voljene knjige. Ovo nije klasičan ekološki tekst, već ću probati da vam ukratko predstavim prednosti i mane štampanih i elektronskih knjiga.

Kao neko ko svakodnevno koristi i jedne i druge i kao neko ko se bavio detaljnim (teoretskim i praktičnim) istraživanjem koje su zapravo prednosti i mene oba tipa knjiga, osećam se i pozvanom i dužnom da vam ih predočim.

Štampane knjige su (osim porodice) moja najveća ljubav i ne bih vas posebno davila time. Ukratko:

Tačno je da ništa na ovom svetu ne može da zameni miris štampanog papira, kao i osećaj knjige u rukama.

Štampane knjige su večne i traju već vekovima i ne, neće nestati.

A ne smemo zanemariti ni objektivni osećaj koliko ste već pročitali dok držite knjigu u rukama, koji kod elektronskih izdanja svakako izostaje.

Što se prednosti elektronskih knjiga tiče, da i one postoje. Pre svega veliki broj knjiga stane na malo mesto (u vaš e-reader, telefon, tablet, laptop).

Uvek mogu biti uz vas, a da vam pritom ne bude teško da ih nosite. Možete ih čitati i kada u prostoriji nema svetla ili je ono slabo.

Lako su dostupne (što ne znači da su jeftinije – postoji zakon koji reguliše da cena štampane knjige mora biti ista ili vrlo bliska elektronskoj knjizi).

Najveća zabuna dolazi oko ekološkog pitanja i jednih i drugih.

Da, štampane knjige se prave od drveta. Ali sa druge strane papir je najzahvalniji za recikliranje – s jedne strane vrlo je regulisano od kog drveća mogu da se prave knjige, a sa druge remisija štetnih gasova je mnogo manja nego u odnosu na neke druge sirovine koje se recikliraju. Takođe sve je više izdavača koji knjige štampaju isključivo od recikliranog papira, tako da se poetski može reči da jedna knjiga ima mnogo života ispred i iza sebe. Tako da one jesu ekološke, što se toga tiče.

Dok sa druge strane imamo elektronske knjige.  Tačno je da veliki broj knjiga stane u mali uređaj, ali ne smemo da se ne zapitamo od čega je napravljen taj uređaj? Kako se puni taj uređaj?

Pre svega danas još uvek nisu pronađeni načini za „bezbolno“ recikliranje elektrosnkih uređaja (u koje spadaju i e-readeri). Zatim postoji problem da ako e-knjige čuvate na bilo kom klaudu (cloud), to ne znači da one lebde u vazduhu zaista, već su negde na nekom od ogromnih servera koji em troše previše struje, em i sami nisu napravljeni od reciklirajućeg materijala.

Tako da, dobro razmislite pre nego što krenete u odbranu i jednih i drugih.

Pre bih rekla da se radi o ličnim preferencijama i navikama. To je jedino pošteno reći.

DSC02616

S obzirom na to da ne živim u Srbiji, a obožavam da čitam knjiga na maternjem jeziku jasno je da su mogućnosti za nabavku štampanih knjiga na srpskom jako ograničene.

S druge strane kao neko ko se bavi naučnim radom, čitam veliki broj knjiga i u digitalnom obliku. Pre svega je nemoguće svakodnevno nositi sve knjige koje su vam potrebne sa sobom u čitaonicu, jer prosto previše ih je i teške su.

Veliki deo knjiga koje su mi neophodne uopšte i ne može da se iznese iz čitaonice, te je mnogo lakše skenirati neophodna poglavlja, pa ih kasnije čitati kod kuće na tabletu ili laptopu.

Skeniranje je iz još jednog razloga jako praktično za mene, jer dok čitam skenirano, odmah obeležavam i kopiram izabrane citate u program koji koristim. Na taj način skraćujem sebi vreme koje mi je neophodno za pisanje, jer ne moram dodatno da prepisujem izabrane citate.

Još jedna prednost skeniranja je u tome što kada koristite knjige koje vam stižu sa korišćenja iz drugih biblioteka širom Nemačke, vi je skenirate jednom, a možete je koristiti svaki put kada vam ponovo zatreba. A verujte mi da se to dešava mnogo češće nego što možete i da pretpostavite.

Sad druge strane one knjige koje znam da će mi biti neophodne više puta i da su generalno važne za polje nauke kojim se bavim, uvek gledam da ta važna dela kupim i imam u ličnoj biblioteci. Nekada su to nove knjige, a vrlo često i polovne ali u odličnom stanju (ponovo oda Amazonu i ostalim sajtovima koji omogućavaju brzo i jeftino slanje knjiga iz bilo kog dela sveta).

Možda najmanje bitan argument je da vam zapravo i ne trebaju sve knjige u štampanom izdanju, jer realno postoje one koje se čitaju jednom i nikada više, a postoje i one koje vam je žao i taj jedan put što ste ih čitali, pa zašto bi vam tako neko delo uopšte zauzimalo mesta na (već pretrpanoj) polici?

A opet ne može stalno ni samo „kvalitetna“ literatura da se čita, pa ljudi smo majku mu. Prija ponekad pročitati i „limunadu“ od Sofi Kinsele i smejati se slatko. Ali da li moram da je posedujem? Pa i ne baš. Tada je elektronska knjiga prava stvar. Lakše ju je obrisati bez griže savesti po završenom čitanju, nego, ne daj Bože, baciti onu štampanu. (Mada štampanu knjigu uvek možete dalje pokloniti ili donirati ili pozajmiti primerak iz biblioteke, a o tome u nekom drugom tekstu).

Bilo da ste pobornici štampanih, bilo elektronskih knjiga, poštujem vaš izbor.

Što se mene tiče, ne mogu biti dvolična i reći da su jedne bolje od drugih, ili, ne daj Bože, da će jedne ubiti druge. I jedne i druge imaju i svojih prednosti, ali i očiglednih mana. Važno je da se čita.

S-Mama