To koliko rođenje deteta ne menja samo vašu svakodnevicu već i vas same, ni sama nisam mogla da verujem dok mi se zapravo nije dogodilo.

Prva stvar koju sam naučila tek kada sam dobila Sofiu je da ne treba traćiti vreme.

Za sebe sam uvek smatrala da sam jako organizovana i odgovorna osoba, koja uvek sve završi na vreme i kako treba. Ali onda je pojam vremena dobio sasvim novu dimenziju. Samim tim što je jedno malo, nejako i preslatko biće u potpunosti zavisno od vas, vaše vreme više nikada neće biti samo vaše. Svaki period dečijeg rasta i razvoja sa sobom nosi nove izazove za roditelje, pa i nov način prilagođavanja vremena.

mame-ne-gube-vreme

Dok je Sofia bila baš mala beba (do drugog meseca) čini mi se da ništa drugo nisam radila sem dojila je, jela i spavala. Moja ogroman sreća je u tome što je ona vezivala po nekoliko sati sna, pa sam u to vreme mogla i ja ili da spavam ili da za svoju dušu gledam omiljenu seriju. Doduše i trenutke dojenja sam vrlo često dopunjavala serijom i na taj način ugađala i sebi i svom anđelu. A veliku ulogu u svemu tome je odrigrao i moj muž, koji je uvidevši koliko je dojenje zahtevan posao, preuzeo presvlačenje bebe i brigu oko kuće, što je meni dodatno olakšalo privikavanje na činjenicu da ja više nisam samo svoja ja, već sam pre svega Sofiina mama, pa sve ostalo.

Kako je rasla i postajala samostalnija (u smislu da se sama uspavljivala, ili da je bilo lako da se zaigra) moje slobodno vreme se menjalo. Dok je ona spavala ili se igrala, ja sam čitala ono što je mene interesovalo, bilo to neka knjiga ili Nedeljnik ili sam se posvećivala opuštanju u vidu bojenja.

Dok još nije mogla sama da sedi vrlo često sam joj čitala naglas. Iako Viktor Igo na primer, i nije literatura za bebe, ali s obzirom na to da ona tada i nije mnogo razumela sadržinu, a sam čin čitanja naglas je oduševljavao, smatrala sam da obe možemo imati benefite i uživati u isto vreme.

Međutim kada je postala mobilnija tj. kada je počela da puzi i pokušava da hoda, nije bilo više moguće toliko vremena posvetiti sebi kao pre. Sofii nije više bilo zanimljivo da se igra u krevecu, jer joj je taj prostor bio previše ograničen. A samim tim što je ceo stan postao njeno istraživačko polje, moja pažnja je morala biti u potpunosti posvećena njoj, pre svega kako se ne bi bespotrebno povredila.

U ovom periodu je sve manje spavala i bivala sve aktivnija, te se mama trudila da ustaje nekoliko sati ujutru pre svoje bebe kako bi bila intelekrualno produktivnija. Za mene je do tada bilo nezamislivo da svojevoljno ustajem rano. Celog života sam bila neko ko će radije ostajati do dugo u noć dok ne završi sa učenjem, čitanjem ili pisanjem, jer je moj mozak jednostavno odbijao da funkcioniše u ranim jutarnjim satima. Sada je postalo apsolutno neizvodljivo da posle celodnevne jurnjave za Sofkom ostanem budna posle 10 uveče, a često se desi da zaspim i tokom uspavljivanja bebe, čak i pre nje (sreća je moja što je njoj neophodno samo da budem pored nje, a ne da je ljuljam, nunkam i ostalo).

Te je tako rano jutro postalo moje omiljeno doba. Tada sam najsvežija i samim tim postala sam najproduktivnija.

Problem sa decom je, kao što sam već jednom rekla, u tome što ih nije moguće programirati po svojoj volji. Te tako moja jutarnja seansa uživanja ili rada nisu izvodljive baš svakog jutra, jer ponekad Sofi reši da se probudi kad i mama ili pre mame, samo kako bi se osigurala da ja neću nigde pobeći od nje.

Carpe diem iliti iskoristi dan!

Najvažnija stvar je da kao roditelji naučimo da se dobro organizujemo i ne gubimo vreme. Jer svi mi imamo hiljadu obaveza koje nisu direktno vezane za naše anđele, a o onim kućnim da i ne govorim.

Tako da moramo da naučimo da koristimo svaki slobodan trenutak na najbolji mogući način, jer njih nije mnogo i luksuz ulupavanja vremena ni u šta ili u nevažne stvari prosto nije održiv.

Samim tim što dan traje samo 24 sata i oni više nisu samo moji, nemam više taj luksuz da malo učim, malo ne radim ništa i malo uživam u svojim hobijima. Danas mogu da biram kako ću iskoristiti tih nekoliko sati kada Sofka spava, ili kada je tata ili teta čuvaju.

Tako sam ja naučila da se prilagođavanjem potrebama moje bebe i uz to sebi obezbedim par sati dnevno koji će biti samo moji i kada ću moći da se posvetim ili uživanju u vidu čitanja neke dobre knjige ili pisanja ovog bloga, ili studijama u vidu čitanja literature i pisanja radova.

A na kraju svakog dana se mnogo bolje osećam ako znam da sam bila produktivna i svaki put dobijem taj osećaj super mame kada osim vremena provedenog sa svojom ćerkom iza sebe ostavim nekoliko pročitanih strana ili napisanih redova. A to svakako nije malo.

I ne zaboravite: Srećna mama – srećna beba i obrnuto!

Srdačno,

S-Mama