O da, studentski život u kombinaciji sa roditeljstvom za nas i ovo leto znači – ostajemo tu gde jesmo. Ali moraću da vas razočaram, nama to uopšte ne pada teško.

Pre svega želim da odgovorim na pitanje – zašto nas nema? Ne, nije entuzijazam i volja za pisanjem bloga opala. Ali da, rokovi za predaju završnih radova se približavaju brzinom svetlosti, kako mi se čini. Te je svaki minut dragocen i rešila sam da ga iskoristim što bolje mogu u pisanju master rada. A to je vrlo ozbiljan posao.

Ukratko se može reći da sam napravila jednu vrlo uspešnu „internet dijetu“ u kojoj se „konzumacija“ interneta svodi na traženje i naručivanje knjiga koje su mi potrebne, ili drugih važnih informacija vezanih isključivo za istraživanje, kao i povremenu komunikaciju. Nema društvenih mreža, nema YouTuba, nema beskrajnog surfovanja.

I da vam pravo kažem, dijeta je vrlo efikasna. Preporučujem je svakom kome je koncetracija ugrožena prokastrinacijom i „zavisnošću“ od društvenih mreža (a Instagram je bio moj šećer na koji bejah vrlo navučena). Ali eto, snaga volje, par klikova koji brišu aplikacije ili jednostavno sklanjanje mobilnog telefona van domašaja čine čuda, te i sama baterija na uređaju, gle čuda, traje mnooogo duže.

Doduše, kao i svaka dijeta, i ova ima negativnih strana. Blog očigledno ispašta zbog nje. I jako patim zbog toga, ali ako je dijeta, onda je dijeta. A i ako se piše master rad, onda se piše master rad. Druge „ljubavi“ mogu i moraju da pričekaju.

Vrlo aktivno pisanje master rada, sem što me je udaljio od interneta, i ove godine nas je sprečio u nameri da leto provedemo malo van grada. Prošlo leto smo takođe proveli kod kuće. Ali ne mari, prioriteti su postavljeni i njih se držimo. A oni su – prepodne čitaonica  tj. pisanje i čitanje, a popodne Sofka. Simple as that.

Dok smo mi u čitaonici, Sofia je u vrtiću. A popodneva provodimo napolju (kada vreme to dozvoljava, naravno). Bilo da je pored reke, u parku, u vožnji biciklima po okolini grada, nama nije važno. Važno je da smo zajedno i da sakupljamo momente i sećanja. I ovo leto će nam, iako nema pompeznog pakovanja i putovanja na more, svakako ostati u prelepom sećaju (i da, imamo fotke da to i dokažemo, ali pitanje je da li ćemo to uraditi).

Imamo sreću da grad u kome živimo ima pregršt kulturnih sadržaja, pogotovu onih koji su namenjeni deci. Osim toga, u svako godišnje doba naš grad je nekako drugačiji i ističe neke druge lepote. Tako da i nemamo baš taj problem, da moramo da odemo negde, bilo gde, jer se ovde „gušimo“ i dosadno nam je. Ako ništa drugo, uvek ima neko, za nas novo i drugačije, dečije igralište na kome do sada nismo bili.

Poenta je da samim tim što ćete sa decom raditi neke nove stvari, ili one koje ne radite tako često, to možete probati ili raditi ponovo i njima i vama će biti zabavno, pa i ako nema peska i mora.

DSC02867

Na primer, juče smo ponovo izvukli zmaja koga je Sofka dobila od bake i deke i otišli u park na drugom kraju grada kako bismo ga puštali. Marku je još od malena bila neispunjena želja da pušta zmaja, o čemu je do skora čitao samo u knjigama. Te možete zamisliti koliko je bio oduševljen što je konačno dobio priliku da savlada i tu veštinu. Sofka mu je naravno u tome pomagala, a ja sam toliko bila opčinjena njima dvoma i količinom sreće koje su isijavali, da mi je bilo dovoljno samo da ih gledam.

I eto, obična stvar koja ne samo jedno popodne već i ceo dan ispuni neopisivom energijom, a mi uz fantastične fotke prikupimo i prelepa sećanja koja ćemo prepričavati.

Svaki dan je običan, dok ga vi ne učinite drugačijim.

A evo i vikend stiže, što znači više vremena sa Sofkom, manje za učenje, dakle nove „avanture“ kucaju na vrata.

Te, ne uzmite nam za zlo što smo manje aktivni i na blogu i na društvenim mrežama. Dijeta je dijeta, master rad je master rad, a porodica je najvažnija.

Do skorog čitanja (nadam se).

S-Mama