Tema oko koje se u današnje vreme lome koplja među roditeljima je definitivno konzumacija medija dece. Da li detetu dozvoliti gledanje crtaća na TVu ili drugim medijima poput laptopa, telefona i slično?

Pre nego što počnem o ovoj, za mene posebno važnoj temi (jer se i sama bavim medijima jel`te) moram da se izvinim svima koji prate ovaj blog. Naime, novembar nije bio najproduktivniji mesec na blogu, ali za to imamo dobar izgovor. Zapravo, svo troje smo proveli više dana ovog meseca bolesni i zato u krevetu, nego na nogama. Pa pisanje i nije bilo baš izvodljivo. Užasno mi je žao zbog toga, ali evo, ponovo počinjem da dajem znake života, pa se s toga i vraćam redovnom pisanju.

Nego vratimo se mi temi.

Da, ja jesam jedna od onih loših majki, koja svom detetu dozvoljava da gleda crtane filmove.

Ali ne sudite o tome prerano.

Za sve treba imati meru pa i za konzumaciju medija.

Pre svega, mi u kući nemamo televizor, niti planiramo da ga imamo. Marko i ja smatramo da je to sprava koja bespotrebno jede vaše vreme i pomaže u međusobnom NEkomuniciranju ukućana.

Priznajte da prva stvar koju radite kada ustanete ujutru ili kada dođete ponovo kuću jeste da uključujete TV. Nije važno da li se gleda, važno je da je uključen i da je tu.

Mi to nismo hteli. Otkad smo počeli da živimo zajedno nama u stanu stalno svira muzika, ali sa radija. Na taj način em imaš prijatnu atmosferu u stanu, em ako se koncentrišeš na slušanje možeš da pokupiš neku korisnu informaciju, em ne zahteva aktivno slušanje. Ali je tu. A željene video sadržaje gledamo putem interneta na laptopu.

deca-i-crtani-filmovi

Vreme za crtaće, je vreme za porodicu.

S obzirom na to da se i sama bavim medijima iz teorijskog ugla, ali i da ih koristim u svakodnevnom životu, smatram da bi zabranjivanje detetu korišćenje istih bilo dvolično. Naš generalni stav po tom, a i još mnogim pitanjima kada je odgajanje našeg deteta u pitanju je:

Ako ne želiš da tvoje dete nešto radi, pa onda nemoj ni ti to raditi.

Ovaj stav važi i u obrnutom smeru tj. ako želite da vaše dete nešto radi, onda to isto radite i vi. Jer oni uče od nas, a Boga mi i mi od njih.

Caka je u tome da se konzumiranje vizuelnih sadržaja svede na minimum i da zapravo bude korisna.

Pre svega ja sama obožavam da gledam crtaće. Nama je posebno uživanje kada svo troje odemo u gradsku biblioteku i izaberemo neki crtani, koji čak ni ja nisam gledala ili koji posebno volim, i obavezno po koji film za Marka i mene. Na taj način smo sebi obezbedili dva porodična rituala – biranje i gledanje crtaća. To je posebna vrsta kvalitetnog vremena koje provodimo zajedno. Ali svakako nije jedina jer svakako to ne radimo niti svakog dana niti po ceo dan.

Meni je vrlo važno da crtani nije zamena za neku drugu aktivnost, jer on to ne treba ni da bude. I ne, meni mediji ne služe kao bebisiterka koju nemam. Ovo znači da Sofia gleda crtani ne onda kada mama želi da odmori ili lakira nokte, pa dete treba da sedi na jednom mestu, a ne da trčkara po stanu i raznosi igračke. Kao što već rekoh, crtani su vrsta zabave koju obično konzumiramo zajedno.

Mada iskreno, postoje i oni trenuci kada je Sofia toliko nervozna i ne postoji drugi način da joj privučete pažnju kako bi prestala da plače. Ovo se dešava zaista retko, ali se dešava. Obično je to kada je podignem iz vrtića, a ona nije dovoljno spavala pre vrtića i tada ništa sem nošenja u rukama ili gledanje crtanih na telefonu ne može da je umiri.

Mi nemamo auto, tako da se iz vrtića vraćamo ili pešice, ili biciklima ili autobusom. A kada se vraćamo autobusom vrlo je naporno nositi dete u jednoj ruci, gurati kolica drugom rukom i progurati se u autobus. Tako da izvinite molim vas, meni je draže da moje dete mirno sedi u kolicima tih desetak minuta i gleda svoj omiljeni crtani na mom telefonu (hvala Amazonu što postoji) nego da je loše raspoložena. Niko ne voli da mu dete vrišti, pre svega jer voli svoje dete i ne voli da je ono nezadovoljno, a drugo pogledi drugih ljudi u tim situacijama nikada nisu prijatni.

Što se mene tiče, ova priča može da ide u nedogled. Mediji imaju i pozitivan i negativan uticaj, pogotovu na decu. Ali to je tema za neki drugi tekst.

Ovde se radi o prostoj činjenici, da živimo u vremenu koje je definitivno drugačije od vremena kada smo mi rasli, a ono se razlikovalo od vremena kada su naši roditelji rasli i tako u nedogled. Tako da molim vas da ne padate na te floskule „a kako su nas odgajali tad, mi nismo imali to i to„. Pa, nismo i preživite to (što bi rekli Englezi GET OVER IT, naša deca imaju i žive sa tim. A šta će imati naši unuci, ne možemo ni da sanjamo.

Poenta je paziti šta dete gleda i koliko dugo gleda, a ne zabranjivati mu potpuno. Jer ako detetu zabranjujete, pa onda nemojte ni vi gledati ništa i prosta stvar. Nemojte molim vas biti dvolični, jer deca sve razumeju iako možda ne znaju uvek da to baš jasno iskažu. Ili budite, vaše dete, vaš način vaspitanja – vaša stvar.

Samo nemojte molim vas bljuvati vatru po nama koji svojoj deci dajemo malo zabave na ekranima modernih tehnologija.

Srdačno,

S-Mama