Retka su mesta na internetu gde iskreno možeš da udahneš i usporiš. Još ređi su ljudi koji ne samo da žive tim tempom, već koji uspeju putem hladnih plavih ekrana da prenesu tu energiju na tebe. Baš jedna takva osoba je Ivana. Njen sajt, njen instagram profil, a tek njeno najmlađe a najslađe čedo, njen digitalni magazin „Living by Cup of Tea“ odišu time – mirom. A u doba brzih informacija itekako nam je neophodno podsećanje na to, da je mir (sa samim sobom pre svega, a onda i sa okolinom) nešto što nam najviše nedostaje, a što je od suštinskog značaja.
Volim da podržim ljude koji su autentični, a Ivana to svakako jeste i to na više nivoa. Ne znamo se lično (još uvek), ali uvek se radujem nedelji kada bi u mom elektronskom sandučetu osvanuo novi broj Living magazina.
Mnogo toga u vezi sa Ivanom je meni interesantno, te nisam sigurna da ću moći sve da stavim u jedan tekst. Ivana je mama jedne preslatke Julije a od skoro i štenice Belle. Potpuno suprotno današnjim standardima, odlučila je da život u brzom Zagrebu, zameni mirom u manjem mestu u Hrvatskoj. I to vam dovoljno govori o njoj, ona živi ono što piše i u šta veruje, a danas je, priznaćete, takvih ljudi malo.
Ono što Ivanu još čini posebnom je činjenica da je odlično prepoznala momenat u kome štampani magazini nemaju toliku jačinu kao nekada, a opet nam svima negde fale, iako smo potpuno izgubili naviku da ih kupujemo. Te zašto, ako ih već volimo, ih ne bismo preneli u modernu, dostupniju formu – digitalnih magazina.
Ivana svoj Living radi potpuno sama – od dizajna, pisanja tekstova, pa sve do fantastičnih fotografija.
Njen Living, stiže na mejl svake nedelje i na taj način je stvorila ritual, jer se Living očekuje, kao što su se nekada očekivali novi Bravo ili Cosmo.
Ne znam za vas, ali ja sam trčala svakog četvrtka ili petka (kada god bi izlazili magazini koje sam religiozno čitala) na kioske u potrazi sa svojim primerkom. A sada ne moram da trčim nigde. Sada u udobnosti mog toplog doma, obično uz šolju vruće kafe otvaram očekivani mejl od Ivane i počinje moje vreme. Mojih pola sata, kada se posvetim samo ispijanju omiljenog mi napitka uz vizualno i tekstualno ostvarenje Cup of Tea univerzuma.
foto by Cup of Tea Atelier
- Nego dosta iz mog pera. Draga Ivana, hvala ti što si odvoijla vreme da budeš deo S-Mama sveta. Kako bi ti sama „definisala“ koncept tvog „Living“ čeda?
Koliko si mi lijepih riječi posvetila, hvala ti! Znaš, neobično je slušati ovako o sebi kada se smatraš samo jednom sasvim običnom ženom sa sasvim običnim životom, ali dok pišem ova slova sasvim mi je jasno da nisam nimalo obična, ali težim tome kao balansu.
Tražila sam u ovom užurbanom online i offline svijetu pronaći način da svoje divne pratitelje uvjerim da uspore jer hej, kuda uopće žure?
Primjetila sam kako na tekstove i fotografije najviše reagiraju upravo kada sam to „samo ja“. Tražila sam se kroz više medija, ali onda sam prošlo ljeto sjedila na terasi kuće koja gleda u more koje se svjetlucalo na suncu i dogodio se the trenutak.
Nisam sigurna je li do maestrala koji je nosio miris mora i borove šume ili možda sol u mojoj kosi, ali u tom polusanjivom stanju sjetila sam se prizora s mora kada sam bila mala.
Mama je svakodnevno na plaži i terasi listala sve magazine koje je mogla kupiti na kiosku i u dućanu. Svi rubovi magazina i naslovnice bili su smežurani jer smo ih na kraju svi listali na ručniku dok nam je more kapalo s kose. Koje lijepo sjećanje…
To su bili najsporiji dani mog života. Upravo sam taj moment htjela baš svake nedjelje u 7 ujutro prenijeti svima i tako je nastao Living!
- Nekako se, iako je 21. vek, i dalje podrazumeva da je „normalan posao“ jedino ako ga radiš za nekog „od 9 do 5“, a jedina alternativa za to postavlja se, pogotovu za ženu, da bude majka i domaćica. Sredine kao „normalnog“ prihvaćene od većine društva, nema. Zato smo tu da tu percepciju menjamo. I pokažemo da da, možeš da budeš mama, da se baviš svojim poslom od kuće i u tome budeš uspešna (jer ti si ta koja taj uspeh definiše). Za tebe se modernim terminima može reći da si enterpenuor – iliti radiš za sebe, na svojoj ideji, od svoje kuće. Koliko je bilo teško/lako upustiti se u samostalne radne vode?
Istovremeno je podjednako teško i lako. Teško jer nema bolovanja i godišnjeg kao kada si na „normalnom poslu“, a lako jer možeš kreirati baš svaki svoj dan (dok god su svi zdravi).
Raditi za sebe i na svojoj ideji nije samo rezultat koji se na kraju vidi, u to se mora ulagati na svim razinama. Od mentalnog zdravlja preko psihičkog i fizičkog pa sve do duhovnog.
Treba znati držati tu svoju ideju i pratiti je jasno kako se ne bi izgubili putem. Ne možeš biti „samo“ dobar kreativac, moraš znati i ekonomski i marketinški jezik. Moraš naučiti još puno, puno toga što nisi očekivao jer kada si na „normalnom poslu“ te poslove obavlja netko drugi, a ti obavljaš samo svoje zadatke.
Treba voditi svoj posao, a uz to biti i nježna, kreativna duša. Istovremeno nositi odjelo i bojom umrljanu pregaču. Meni osobno je to predstavljalo, a i dalje ponekad predstavlja, mali problem, ali svjesna sam toga pa radim na tome.
foto by Cup of Tea Atelier
- Kako je biti posvećena mama i enterpenuor u isto vreme? (i da, postavila bih ovo pitanje i nekom tati)
U globalu predivno. Kako smo doselili u manji grad shvatili smo da ovdje nema mjesta u vrtiću za Juliju tako da je ona sa mnom kroz cijeli dan sve dok muž ne završi s poslom i ne spusti se iz ureda na katu k nama oko 18 sati. Veliki je blagoslov što živimo pored šume i svako jutro možemo leći na deku i čitati knjige.
Nema te plaće do Julijinih riječi: „Mama, ovaj piknik danas, baš mi je bio dobar.“. I sada mi zasuze oči jer sam svjesna da si mnogi ljudi ne mogu priuštiti to. To je za mene luksuz.
Dođe do trenutaka gdje imam video poziv i rado bi i nju uključila, ali teško se koncentriram onda i dogovorim unarpijed s mužem da tada, na tih sat vremena, Julia bude s njim. Oni su onda zabavljaju, jedu ili nešto treće, a kada završim, nastavljam igru s njom. Kada imam puno obaveza moram nju uključiti, htjela ja to ili ne, pa tako dok ja tipkam, ona gleda crtić ili crta pored mene.
Povremeno dođe do zasićenja, ali osjeti to moj muž i prije nego što mu izgovorim. Jedan slobodniji vikend i opet sam spremna za novi tjedan. Radila sam i prvo fotografiranje u svom Atelieru i ona je sudjelovala tako da je fotografirala sa mnom jer ima bakin stari digitalni fotoaparat. To je sve skupa jedno balansiranje i prelijevanje iz jedne posude u drugu. Barem se meni tako čini. 🙂
- Uvreženo je mišljenje, pogotovu na Balkanu, da onaj ko radi od kuće, pa još i za sebe, zapravo veći deo ne radi ništa. A to je daleko od istine, naprotiv. Kako to izgleda iz tvog ugla? Koliko traje stvaranje jednog Living magazina u realnom vremenu?
To mi je toliko smiješno jer tko onda radi?
Rezultati ne nastaju iz vedra neba.
Teško je naučiti balansirati između djeteta, kućanskih poslova i svog posla. Uvijek negdje zvoni neka mašina da je gotova, neka hrpa veša čeka neoprana ili neopeglana, dijete čeka ručak… Uvijek negdje netko nešto čeka. Kada radiš izvan kuće onda tih 8 sati na poslu ne razmišljaš o tome nego radiš svoj posao.
Living nastaje kroz cijeli tjedan. U nedjelju nakon što izađe broj, ja počinejm rad na drugom. Teme za tekstove dolaze spontano kroz moju svakodnevicu i svaki dan zapišem par rečenica ili smjernica koje su mi pale na pamet. Fotografije također nastaju spontano u našim šetnjama.
Želja je da niti jedan komadić materijala u Livingu ne bude tamo zato jer „mora“ biti, već zato jer sam ga živjela taj tjedan.
Cijenim svaki trenutak jer znam da ga više ne mogu vratiti i upravo dio njih želim pokloniti onima koji ih žele prihvatiti.
- S obzirom na to da sve na magazinu radiš sama, pretpostavljam da je satisfakcija i motivacija veća, ali verovatno uz to ide i teret posla, jer kao i svi, sigurno i ti imaš „loše dane“. Kako uspevaš da se pokreneš, kada znaš da se vreme do izlaska novog Livinga približava, a tebi nije baš do pisanja ili fotkanja?
Imala sam samo jedan trenutak, u ovih dvadeset i jedan broj, kada sam skoro posustala, ali znam da moram objaviti jer čitatelji čekaju i reakcije koje dobijem nakon svakog broja… To je nešto što nisam mogla ni sanjati. Sada se već skupilo preko dvije tisuće čitatelja i to mi daje snagu i motivaciju.
Cijeli proces stvaranja Livinga sam koncipirala tako da obuhvaća tekstove koje bi inače pisala za Instagram ili portale i fotografije koje bi fotografirala bez obzira na Instagram i Living. Brojevi su izlazili i kada sam bila u toku selidbe, kada smo bili bolesni i u raznim drugim situacijama.
Sve je to život i ja ga želim dokumentirati baš takvim kakav jest.
foto by Cup of Tea Atelier
- Living predstavlja autentičnu tebe, jer ti očigledno živiš to o čemu pišeš i što kroz fotografije deliš u svom magazinu. Kako si došla na ideju za pokretanje jednog magazina, u doba kada se pogrešno smatra da „niko ne čita, ništa što je duže od tvita ili instagram storija“? Zašto si se odlučila baš na tu formu, a ne „klasičan newsletter“ ili da ostaneš „samo“ na blogu?
Kroz sve ove godine aktivnog rada na društvenim mrežama sam stekla dojam da ljudi žele usporiti i da im nedostaje tih 15 minuta koje su posvećene samo njima.
U svoj toj žurbi i konzumaciji hrpe informacija htjela sam da ovo postane mjesto tišine i mira.
Najčešće dobijem poruke od žena koje žive vrlo užurban život i Living ih natjera da uspore, a kada uspore onda ih preplave razna razmišljanja i emocije koje su pospremile u neku ladicu jer nemaju za njih vremena. Svašta se lijepog dogodi kada sam malo staneš. Narasteš!
- Living nije „samo“ magazin o SLOW načinu života, već vrlo aktivno pišeš i svojim roditeljskim „mukama“. Kako se moderno roditeljstvo, po tvom mišljenju, uklapa u koncept SLOW življenja?
Ne znam što točno znači „moderno roditeljstvo“ jer negdje čitam da to uključuje rad roditelja na sebi kako bi bili bolji i nježni, a s druge strane čitam kako je to pokušaj uključivanja djeteta u vlastiti raspored kako bi se dijete prilagodilo roditelju dok ne odraste i ne postane sasmostalno.
Sve u svemu, za mene osobno, roditelji bi trebali prvo raditi na sebi jer sve negativne emocije koje možda imaju prema djetetu ne dolaze od djeteta nego od njih samih.
Djeca nam apsolutno ništa ne duguju. Darovali smo im život, ali nemamo pravo na njega.
Kada smo u konfliktu sami sa sobom onda ove moje rečenice nemaju smisla, ali dijete zbilja nije krivo.
- Koji su tvoji saveti da se u današnje vreme, kada nam je toliko toga nametnuto kao imperativ dobrog života, izgradiš samo svoj stil života, koji odgovara tebi i tvojoj porodici, a ne per se konvencionalnim standardima?
Život mi je od samog djetinjstva neprestano pokazivao kako je život kratak. Izgubila sam djeda, sestru, baku, tatu, tetu, a onda i prvu trudnoću u razmaku od 15 godina. Oni su bili moja jedina obitelj koju sam znala. Sada su uz mene mama i dvije sestre, a moju malu obitelj čine Julia, Davor i od nedavno havanezerica Bella.
Za čas se nešto dogodi i sve nestane. Nevjerojatno smo krhki unatoč tome što neki od nas misle da imaju veliku moć.
Kada s tom mišlju koračaš kroz život, eh, onda shvatiš da odjeća i obuća na tebi nemaju nikakvu drugu svrhu nego da ti je toplo i da još mnoštvo tih prolaznih ovozemaljskih stvari nemaju baš nikakvu vrijednost, a mi smo voljni na njih potrošiti mnoštvo novaca za koje smo danima radili na poslu na kojem možda niti ne želimo biti u uvjetima koji nam nimalo ne odgovaraju.
Trenuci gdje moje dijete stvara uspomene ili gdje mi muž opušteno sjedi bez brige na licu… To su vrijednosti koje cijenim i za koje živim. Treba htjeti i treba se usuditi.
TI si ta koja može samu sebe usrećiti i nitko drugi. Imaš jedan život, reci mi, što ćeš s njime napraviti?
foto by Cup of Tea Atelier
Ako do sada niste dobili neobuzdani poriv da se pretplatite na ovo malo blago zvano Living magazin, koje je samo nekoliko klikova odvojen od vašeg života, to možete učiniti sada i ovde.
Ivana je moj Cup of tea. A vaš?
Srdačno,
S-Mama i Ivana Cup of Tea
Ostavite komentar