Ne, ovo nije još jedan od tih tekstova, gde ću vam ja sada soliti pamet o zaštiti životne sredine. Ili jeste?Čemu potreba za pisanjem ovog teksta? Ne, nije da bih se hvalila kako sam ja super, već kako bih vam pokazala da zaista svako od nas može da unese male izmene u svoju svakodnevicu, koje mogu imati velike posledice pre svega na naše blisko okruženje, a zatim i na celu planetu.

Nije tačno da svako od nas ne može da napravi razliku i promenu.

Moram priznati da se moja svest o zaštiti životne sredine mnogo više razvila od kada živim u Nemačkoj, a još više od kad sam postala mama.

Kao mame imamo još veću odgovornost i treba mnogo aktivnije da mislimo na to kakvu planetu ostavljamo svojoj deci.

Dok sam još živela u Srbiji, moj ekološki angažman se svodio na neke „osnovne“ i male stvari – gašenje svetla u prostoriji u kojoj ne boravite, zatvarenje česme dok perete zube ili sređujete lice, bacate đubre u kantu za đubre(!), a ne na ulicu, a u suprotnom ga čuvate po torbama i džepovima dok ne naiđete na neku kantu i slično.

Najviše sam ponosna na svoj deo „angažmana“ koji je vezan za moju najveću pasiju – knjige. Ne samo da sam knjige koje čitam mahom uzimala iz biblioteke, već i kada sam končano bila u prilici da ih i sama kupujem trudila sam se da kupujem one koje na sebi imaju oznaku FSK, što znači da su štampane na recikliranom papiru ili su „pravljene“ od kontrolisanih resursa. Meni je to uvek bilo važno (i danas je).

Ali to sve nije dovoljno. U nastavku teksta i onima koji slede u narednom periodu sam navela nekoliko glavnih pošasti i načine kako da ih se rešite ili makar za početak smanjite njihovu upotrebu.

Danas udaram tamo gde najviše boli u kese i automobile.

Plastične kese

Počnite da u svojoj torbi nosite torbe za kupovinu i u radnjama kažite NE KESAMA. Realno danas postoji toliko lepih i praktičnih platnenih torbi, koje pre svega ne zauzimaju puno mesta u vašoj tašni koliko god ona mala bila, a nisu ni skupe. A time što ne uzimate kese radite VELIKU stvar za našu planetu.

Možda vam se čini da je lakše uzeti besplatnu kesu u radnji. Ali ona nije besplatna, ona nas košta mnogo više nego što možemo i da zamislimo. Ne, nisu zavere sveta protiv nas, niti harap antene i slične budalaštine krive za to što više ne znamo ni kada je leto, ni kada je zima i što su temperature ekstremne – krivi smo mi, naše navike i naše voljene KESE.

Kese nisu ceo naš život tu, već su postale moderne pre desetak ili petnaest godina. Pa ja se sećam kako je moja baka od kad znam za sebe uvek u radnju išla sa platnenom torbom ili korpom.

Zar smo toliko postali lenji, da nam je teško da ponesemo svoje torbe sa sobom? Ne verujem u to!

Kako su kese ušle u naše radnje i živote, tako ih treba i izbaciti. Svako od nas može da kaže NE kesama, pa će nas biti sve više i više. Nije nemoguće, probajte.

Nemci nose torbe, korpe, ko šta voli ili ima. I iskreno da vam kažem, tatalno su „stajliš“. Da, postoje kese na kasama, kao i platnene torbe, ali se one PLAĆAJU. Pa ko je zaboravio torbu kod kuće može da kupi kesu, ali verujte mi da će Nemac to uraditi krajnje nerado, jer što bi bacali novac na to, kada ne moraju. Ne radi se o tome da su škrtice, već pre da svesno raspodeljuju svoj novac i ne rasipaju ga tamo gde to ne moraju.

 

Automobili

Mi auto nemamo, niti planiramo u skorijoj budućnosti da ga kupimo. Prvo nije nam uopšte na listi prioriteta, a drugo zašto bismo dodatno zagađivali okolinu ako ne moramo.

Kada je lepo vreme (od marta do novembra) svuda po gradu idemo biciklima, a kada je loše vreme koristimo gradski prevoz ili vozove ako putujemo negde dalje.

Ne samo da su gužve po gradu znatno manje, jer svi živi voze bajseve, već je i vazduh mnogo prijatniji i čistiji jer se svakom godinom remisija izduvnih gasova smanjuje. Da Nemci ozbiljno rade na tome dokazuje i skorašnji zakon o zabrani dizel motora, pa vi vidite.

IMG-20170930-WA0014.jpg

Ovo je naš „auto“.

Znam, sada ćete reći „lako je vama kad ste u Nemačkoj“. To je tačno. Ali činjenica je da sam svoje navike što se prevoza tiče razvila još dok sam živela u Nišu, gde sam mahom svuda išla PEŠICE. Tako da izvinite, ali opravdanja tog tipa ne stoje u potpunosti.

Uostalom ako već morate da koristite auto, pokušajte da njegovu primenu svedete na minimum minimuma. Na primer, dogovorite se sa kolegama da podelite novac za gorivo i svake nedelje se menjajte ko će voziti do posla/fakulteta. Jer zašto biste došli svako sa svojim autom, kada možete makar troje ili četvoro da koristite jedan. Ne samo da brinete za planetu, nego štedite, a i mnogo je zabavnije kada ste u društvu.

Sa druge strane, nekorišćenje auta ima direktne pozitivne posledice i na vaše fizičko zdravlje. Ako nemate baš vremena (i/ili volje) da nekoliko sati nedeljno provodite u fitnes studiju ili teretani, hodanje do posla, grada, vrtića ili još bolje vožnja bicikla će za vaše fizičko zdravlje uraditi mnogo više nego što možete i da zamislite.

Ja  nisam, na primer, posle porođaja vežbala, ali jesam pešačila svakodnevno i koristila bicikl kao prevozno sredstvo. Za oko godinu dana izgubila sam na taj način višak koji se nakupio u trudnoći. Em zdravo, em ekološki, em praktično. Svi su na dobitku.

 

Poneta priče je da ne morate biti niti Nemac niti Kinez ili ko god drugi da biste brinuli o svojoj okolini.

Od drugih možemo da pokupimo i naučimo neke dobre navike koje do sada nismo imali i koje nismo ni osvestili da su loše, dok nam neko nije ukazao na njih.

Zar nije i nama samima lepše da živimo u čistom okruženju i svežem vazduhu, čak i u gradu?

Nije to neka viša matematika, samo stvar navike. A navike se menjaju.

Da moguće je, čak i na bolje.

S-Mama