Ovih dana se po balkanskim medijima ponovo vrte vesti o padu nataliteta, mačo kulturi, rodnoj ravnopravnosti, okrivljivanju žena što „ne kmeči“ nešto u kući… Naravno, opet je akcenat na ženskoj krivici što je dece sve manje i opet niko ne spominje odgovornost muškaraca i muževa. Pošto sam i sam pripadnik tog pola i pošto se u našem domu neguje nešto drugačija praksa (mada se iskreno nadam da pripadamo većini mladih porodica koja živi ovako kako ću opisati), želim da podelim svoje iskustvo sa vama.

Ja sam ponosni roditelj jedne male Sofie, muž Milice, ujak Anđele, brat Jelice, sin Ružice, zet Ane i Dobrile… Mnogo je žena oko mene i zaista brinem o tome kako one žive i da li su preopterećene raznoraznim obavezama u kući i oko porodice (doduše, nisam ja jedini pažljivi muškarac u našoj porodici… itekako nas ima više).

Naravno da imam slabost prema njima i naravno da želim najbolje za njih, a uostalom i za sve žene. Zato u ovom tekstu ne želim da krećem od njihove „krivice“ ili od njihovih preokupacija, obaveza itd. Krenuću od nas muškaraca i od toga šta čini pravog muškarca! Krenuću od svog viđenja „mačo muškarca“! Toni Parsons je u jednom broju magazina Nedeljnik pisao „Muški manifest“. Ja ću ovde predstaviti nešto drugačiji koncept, koji bi, po mom skromnom mišljenju, promenio svet nabolje i svima olakšao život. Pa da krenemo…

S-Tata i Sofia na igralištu, na klackalicama u obliku konjića

Pravi muškarac je i dobar muž i najbolji otac.

Šta čini pravog muškarca

1. Pravi muškarac preuzima odgovornost za svoja dela i ne kuka! To nije lako i veoma je naporno, ali čini život lepšim i srećnijim. Od svoje supruge sam naučio da ne kukam, jer to ničemu ne vodi i nikome ne pomaže. U našem narodu se mnogo kuka i neguje se obrazac žrtve koja pati i u toj patnji svakodnevno strada (svi bismo da stradamo kao Isus i tako zaslužimo Carstvo nebesko). To, međutim, vodi samo u još veće crnilo i uglavnom u depresiju. Dakle: odgovornost za sopstvene postupke, bez kukanja, glavu gore i u nove pobede. Život je borba za lepši dan! Život je prekratak da bismo ga proveli žaleći se kako nam nije dobro, kako bismo hteli, ali ne možemo, kako nemamo uslove itd. Ako nemaš uslove, stvori ih!

2. Pravi muškarac ide sa svojom ženom na porođaj i učestvuje u njemu. Svestan sam da živimo u zemlji u kojoj je to omogućeno bez ikakve papirologije, ali kao što sam već pisao o tome, na Balkanu se prema našim suprugama često ponašaju jako loše i mi moramo da stanemo u njihovu zaštitu i da im budemo podrška i oslonac u tom najlepšem, a za njih i veoma bolnom trenutku! Važno je videti kakve bolove naše supruge podnose i koliko su jake (često i jače od nas samih).

3. Pravi muškarac kupa bebu (zajedno sa ženom), menja pelene i igra se sa detetom. Dete je zajedničko, a ne samo mamino (ili samo tatino)! Pa kad ste već želeli dete, zašto ne biste učestvovali u njegovom odrastanju? Čak i ako neko nije želeo dete, ono je sada tu, pa hajde da vidimo šta dobro može da ispadne iz toga! Najlakše je sve prepustiti stihiji i skloniti se u stranu… a kuda to onda vodi? Da li želite da stvari prepustite slučaju ili da svoj život uzmete u svoje ruke?

4. Pravi muškarac kuva! Često se čuje da su muškarci bolji kuvari od žena. Možda sam neskroman, ali mislim da je to istina. Mi muškarci bolje kuvamo i treba da iskoristimo taj svoj talenat. I Mima i ja rado kuvamo i stalno smišljamo nova jela, pa osim što uvek jedno od nas dvoje može da kuva (kada je ono drugo umorno i bez ideje), prednost je i to što pravimo raznovrsna jela i retko nam dosadi jelovnik. Kuvanje je zaista lepo i zaista olakšava život ako su oba supružnika vešta u tome.

5. Pravi muškarac podjednako učestvuje u kućnim poslovima, a pod tim podrazumevam pranje sudova, usisavanje, pranje veša (u mašini), ribanje kupatila (i WC šolje, rođaci), bacanje đubreta… Nije ništa strašno uzeti krpu u ruke i oribati stan, a krpa nije organ s kojim se rađaju samo žene. Mima i ja smo toliko želeli svoj stan i samostalan život i ta želja nam se ostvarila. Kako onda da ne brinem o onome što sam toliko želeo? Kako da mi bude svejedno da li je sudopera puna sudova? Pa to je naša kuća i želim da bude čista i lepa. I naravno da ćemo podeliti kućne poslove.

6. Pravi muškarac ne pije! Ovde ne mislim na potpuno odricanje od alkohola (mada ni to nije loše ni nemoguće). Popijemo i mi ponekad uz večeru neko vino ili pivo, to nije sporno. Ali čemu opijanje? Zar postoji veći opijum od ljubavi u porodici? Nije mačo piti! Mačo je baš obrnuto: ne opijati se alkoholom, nego ljubavlju!

7. Pravi muškarac uživa u svojoj porodici i posvećen joj je, umesto da lumpuje sa drugarima do jutra. Ovo zaista iskreno mislim! Druženje je super, lumpovanje do jutra sa ortacima je super, ali u svoje vreme. „Oženjen sam, kao momak živim“ nije ni lep ni pohvalan koncept. Svi mi jednom odrastemo i postanemo zreliji… Ni kao tinejdžer nisam voleo one matorce koji se tripuju da su mladi i in. Sve u svoje vreme!

8. Pravi muškarac ne mora da se kod žene (ili devojke) „vadi“ poklonima za Osmi mart, rođendan, godišnjicu i ostale „bitne dane“, jer je pažljiv cele godine. Iskreno, oduvek me je nerviralo kupovanje poklona radi iskupljenja (mada je ponekad i to korisno). Kada je čovek pažljiv cele godine, nema bar onog pritiska da ne zaboravi datum i da smišlja šta će i kako će da kupi ženi. Uostalom, biti džentlmen nikada nije stvar trenutka, nego životni stil.

9. Pravi muškarac donosi odluke zajedno sa svojom ženom, jer je lakše podeliti teret nego sve preuzeti na sebe, pa onda propasti. Mislim da je to neophodno, naročito danas. A i lakše je! Trudimo se da podelimo svaki teret i svaku odgovornost, tako da nam je obama neizmerno lakše. Kada je reč o podeli odgovornosti, uvek se setim velikog Mojsija, koji je sam sudio celom narodu i padao s nogu od umora, sve dok ga tast nije posavetovao da odgovornost podeli sa uglednim ljudima iz naroda. Mojsije je poslušao savet i odmah sebi olakšao teret i obaveze, a da ni narodu ni njemu zbog te odluke nije bilo lošije.

10. Pravi muškarac jedva čeka da dođe kući i bude sa svojom porodicom, koja mu je motiv za sve što radi u životu! Iako je ova stavka na poslednjem mestu, po mom mišljenju je najvažnija. To je nešto što treba želeti, graditi i negovati.

Porodica jeste temelj i osnova društva, ali je pre svega temelj i osnova svakog pojedinca!

S-Tata