Kao što ste do sada sigurno milion puta to čuli, dojenje je najprirodniji proces na svetu i zaista jeste. S toga, zašto bi u njemu bilo ičeg čega se treba sramiti, čak i kada ste okruženi neznancima na nekom javnom mestu?

Prvi pokušaji dojenja van kuće nikada nisu laki, a ni prijatni. Nisu ni meni bili. U početku me je iskreno bilo sramota „da se razgolitim pred svima“, ali su se potrebe moje bebe ubrzo izgurale na listi prioriteta daleko iznad srama.

Naravno da nije baš najprijatniji osećaj kada znate da treba da izvadite svoju dojku u javnosti i ogolite je makar i na sekundu, jer do juče (pre bebe) grudi su bile (bar bi trebalo da su) strogo čuvani i od očiju svih skrivan erotski deo ženskog tela.

Ali kada postanete majka, bar dok dojite, taj isti deo tela dobija sasvim novu i važniju primenu – da održi u životu i zadovolji jednu od najvažnijih potreba vašeg malog anđela.

dojenje-u-javnosti

Nije važno gde ste, važno je da je beba sita i zadovoljna.

Uostalom pod dojenjem u javnosti ne mora da se podrazumeva apsolutno ogoljavanje delova vašeg tela. Štaviše postoji mnogo načina da dojite a da to retko ko primeti, a i vama će biti mnogo prijatnije ako na primer u torbi za pelene imate pamučnu pelenu, maramu oko svog vrata ili nešto slično, to će vam biti savršen paravan. Time što ćete pokriti predeo od svog ramena pa preko grudi i bebe, ne samo da ćete sakriti sve svoje delove, već ćete i bebi omogućiti da mirno i bez ometanja sredine može da ručka.

Najvažnije je da možete negde koliko-toliko udobno da se smestite i magija može da počne.

Ne znam kako je na Balkanu, ali u Nemačkoj postoje prostorije svuda po gradu (u tržnim centrima, restoranima, prodavnicama, pa i državnim institucijama) namenjene upravo menjanju pelena i dojenju, što dodatno olakšava posao.

Ljudi su ovde shvatili da je briga o deci jako važna i sve više se trude da je roditeljima olakšaju, jedan od načina su upravo pomenute prostorije u potpunosti prilagođene roditeljima i deci. U njima se u najgorem slučaju može naći obična stolica i oskudan sto za presvlačenje, a u najboljem kožna fotelja, sav pribor koji vam je potreban za presvlačenje (maramice, pelene, krema i sredstvo za dezinfekciju ruku), pa čak i mikrotalasna pećnica za mame koje svoje mališane hrane mlekom iz flašice ili one koje već hrane decu kašicama.

Međutim, ja sam dojila i u kafićima i u parkovima i gde god sam se u datom trenutku našla.

A verujte da nisam bila jedina.

Šta će reći narod?

Ja sam svesna da je na Balkanu situacija sigurno drugačija, ali zar se ljudi tu ne zaziru od hiljadu stvari koje drugi rade, nose ili kako se ponašaju (drugim rečima, naći će narod o čemu da priča i da vas osuđuje sigurno), ali zbog dojenja svakako ne treba da se ustručavate, jer ponavljam, ne radi se o bilo kakvom hiru, već o potrebi nama najbitnijih bića.

S druge strane, ljudi će se pre okretati za vama ukoliko vam dete nekontrolisano i bez prestanka plače, da vide šta nije u redu sa vama tj. zašto već jednom ne uslišite potrebu svog deteta koja god ona bila, nego što će se zazirati zbog činjenice da dojite u javnosti.

A nešto mi se ne čini, da se bilo ko od odraslih srami kada jede bilo šta u javnosti, pa zašto bi se onda majke sramile kada bi bilo gde van kuće hranile svoju decu? Ako je beba gladna, ona mora da jede, kao i svako od nas.

Tako da mame, samo hrabro!

Zdravije je i za vas i za bebu da imate stalan kontakt i putem dojenja, pa i u neidealnim uslovima, nego da sebi pravite probleme sa izmuzavanjem (o tome u nekom od narednih tekstova) i ostalim peripetijama samo zato što će neko da vas čudno gleda.

Uostalom, ako sve više majki počne da doji u javnosti, onda to više neće biti anomalija, nego normalnost.

Drage moje super mame, za dobrobit naše dece, a i budućih majki, izborimo se za naše pravo da hranimo i pravo naše dece da jedu kad god im je to potrebno!

Srdačno,

S-Mama