Velika mi je čast da na svom blogu mogu da ugostim ženu kojoj se već dugi niz godina divim. Angelina je mama troje dece, koja je rešila da nastavi svoje akademsko usavršavanje i to na drugom kraju sveta – u Australiji. Kako, zašto i kako izgledaju njene studije čitajte u nastavku teksta.

I pre nego što sam i sama postala mama, Angelinu sam religiozno pratila na njenom blogu „Bedno piskaralo“  i na njenom Twitter nalogu, kao nekog iz sveta novinarstva čije mišljenje jako cenim i poštujem. A kada se rodila Sofia, probudilo se i interesovanje za njen drugi blog „Mamin svet„, koji mi je u nebrojano situacija bio i jeste nepogrešivi vodič u lekcijama o roditeljstvu.

Angelina je osoba koja nesebično deli svoja znanja i iskustva. Kada sam počinjala pisanje ovog bloga, njoj sam se obratila za pomoć i ona mi je u velikoj meri svojim savetima dosta pomogla. Ali sve to nije tema ovog teksta.

Tema je njena odluka da nastavi sa studijama i to u Australiji.

IMG_1238

izvor: maminsvet.rs

 

  • Koji master si upisala i kako si se uopšte odlučila da baš sada kreneš u tu avanturu studiranja?

Upisala sam master iz marketinga i menadžmenta inovacija. Master traje 2 godine, tj četiri semestra, jer je školovanje u Australiji drugačije koncipirano u odnosu na Srbiju, pa postdiplomske studije traju nešto duže.

Kako sam poslednjih nekoliko godina radila u marketingu i digital marketingu i bilo je logično da edukaciju nastavim u tom smeru. Ali, sve što sam o marketingu naučila pre ove škole, naučila sam sama, koristeći internet.

Želela sam da svom znanju dam dobru bazu i popunim „rupe“ u znanju koje imam, kako bih te nove veštine što bolje koristila  svom poslu. Drugi, ne manje važan razlog je što smo kao porodica želeli da probamo život na nekom drugom mestu i damo deci priliku da upoznaju neke druge nacije, način života, pružimo im neke druge šanse za rast.

Taklo sam master studija čak 17 godina posle završenih osnovnih studija, motivisana između ostalog i željom da naša deca neko vreme žive na drugim meridijanima i upoznaju drugačiji život, s obzirom na to da nismo ni najmanje zadovoljni kvalitetom života u Srbiji, kao i mogućnostima kada je budućnost dece u pitanju.

Tako da, ako mogu ja u petoj deceniji i sa troje dece, može svako 😊

Dvogodišnja viza za Australiju omogućava nam svima da usavršimo jezik, upoznamo druge kulture i vidimo drugačiji način života, što je dodatni plus u odnosu na obrazovanje koje ću dobiti.

  • Kako izgleda studirati u Australiji? Da li je Univerzitet koncipiran po principu kampusa ili ne?

Australijski obrazovni sistem je, ako uporedim svoje iskustvo u Srbiji i ovde, daleko rasterećeniji i prilagođenji načinu kako danas deca i ljudi uče. Kada je u pitanju studiranje, fakulteti funkcionišu po principu kampusa.- U Pertu konkretno imate četiri univerziteta, a moj master je u okviru Fakulteta za Pravo i Biznis na Edith Cowan univerzitetu.

Kao međunarodni student, u svakom semestru imam najmanje 3 predmeta, dok domaći student mogu da studiraju part time i imaju dva, pa čak i samo jedan predmet po semestru. Većina predavanja se održavaju na fakultetu, a domaći student mogu da biraju da li će studirati onlajn ili oflajn, dok kod internacionalnih dozvoljeno je da samo 10% unita bude onlajn.

Pre nego što smo došli u Australiju, pitala sam se zašto je studentima ograničeno radno pravo samo na 20 sati nedeljno. To mi je postalo jasnije kada sam shvatila koliko je vremena potrebno za odlazak na predavanja, pripremu za predavanja, i radove koje radite sve vreme dok traje semestar, a koji ulaze u završnu ocenu. Dok traje semester, bukvalno nemam jedan slobodan minut.

  • Šta te je posebno oduševilo u načinu studiranja/funkcionisanja fakulteta? Da li postoji nešto što ti se baš i ne dopada i zašto?

Jako mi se dopada što se studiranje bazira na mnogo praktičnog rada, realnih projekata sa partnerima koje fakultet ima u raznim industrijama. Iako to zna da bude jako naporno, jako puno se nauči na taj način.

Ovde važi parola da znanje ne važi ništa ako ne umeš da ga primeniš i generalno smatra se da nije važno da znaš gomilu podataka koje svako može da izgugla za dva minuta, već da znaš šta s njima.

Druga stvar koja me oduševljava da je sve oko prijava, ispita, ocena, materijala za učenje online. Čak su i knjige sve i u obliku e – booka, pa sam naterala sebe da se prilagodim na to i učim s kompjutera, a ne iz papirnih knjiga. Predmeti su koncipirani zanimljivo, sa puno korisnih materijala, a na raspolaganju imamo ogromnu naučnu bazu i pristup svima svetskim biliotekama, kao i nekim platformama sa onlajn kursevima, kao  na primer Lynda.com.

Oduševljena sam time kako kampus izgleda, sa predivnim parkovima, puno zelenila, ogromnom bibliotekom, restoranima, kafeima, studentskim službama za sva moguća pitanja i potrebe studenta. Jedan veliki, lep grad, sjajno organizovan. Jedina “mana” je što je 50 km udaljen od naselja gde živim, ali kako je Pert teritorijalno ogroman grad, navikli smo se da puno vremena provodimo u kolima.

  • Kakav je odnos kolega i zaposlenih na Univerzitetu prema stranim studentima?

Na mom Univerzitetu, a rekla bih i u drugim školama, strani studenti su često većina. Obrazovanje je jedna od najprofitnijih grana, i jedan od najboljih “izvoznih” proizvoda. Tako da je sve prilagođeno tome da se strani studenti što bolje i lakše uklope u novu sredinu. Vrlo su strpljivi imajući u vidu da je većini nas engleski drugi jezik i pružaju i pomoć u savladavanju akademskog pisanja, za nas koji takvu praksu nismo imali u svojim obrazovnim sistemima.

IMG_1600

izvor: maminsvet.rs

 

  • Kakav odnos ima Univerzitet prema studentima koji imaju porodicu? Da li imate neke prednosti (npr. besplatni obroci u menzi za decu ili slično)?

Koliko znam, nemamo nikakve posebne prednosti. Postoji usluga čuvanja dece u kampusu, ali nije besplatna i meni nije pogodna, jer živim daleko od kampusa.

Profesori često iskazuju podršku i razumevanje nama koji imamo porodice, ali to nikako ne utiče na ocenu našeg rada, produženje rokova i slične stvari.

Tako da nekada kada moj perfekcionizam proradi i nisam zadovoljna ishodom nekog ispita, moram da podsetim sebe da je studiranje, koliko god važan, ipak jedan mali deo mog života.

  • Koliko ti je teško da studiraš na stranom jeziku?

Moram ti priznati da mi je na početku bilo jako teško. Ja engleski nikada nisam učila u školi, i osim povremenih kurseva, spremala sam se pre dolaska u Australiju uzimajući časove engleskog. Koliko god se dobro snalazila kada je pisanje u pitanju, jer sam jezik koristila na poslu, govorni engleski je bilo nešto gde sam imala manjak prakse i samopouzdanja.

Naravno, sve vremenom legne na mesto. Problem je zapravo što mi odrasli mnogo mislimo dok pričamo, i koncentrišemo se na svoje greške (deca to ne rade i moja deca su za kratko vreme tako progovorila na engleskom da nismo mogli da verujemo), ali su ljudi ovde veoma kul i važno je da vas razumeju.

Čak stalno ističu da se dive nama koji studiramo na jeziku koji nam nije prvi jezik, i generalno ljudima koji znaju više od jednog jezika.

  • Kako uklapaš porodicu i studije?

Kada smo došli ovde, nisu počele samo moje studije, promenili smo državu, kontinent i planetu 🙂 Promena je bila ogromna, svi smo nekoliko meseci morali mnogo da promenimo način kako razmišljamo, funkcionišemo, da se prilagođavamo životu na mnogo drugačijem mestu od onog s kojeg smo došli. To je potrajalo, ali sam prezadovoljna da su se deca odlično uklopila, da su veoma srećni ovde, jer znam da nismo pogrešili.

Uz to su veoma svesni da mi je potrebna njihova maksimalna pomoć i razumevanje, jer ima dana kada bukvalno ceo dan nisam kod kuće. Tako da se cela porodica angažovala, da jedni drugima olakšamo svakodnevni život, uskačemo i pomažemo jedni drugima.

Hvala im beskrajno na tome, jer ne znam kako bih drugačije išta stigla.